Sveta Jozefina Bakhita, kći milosrđa – sestara Kanosijanki, rođena je 1869. u Sudanu. Pretpostavlja se da je njezina obitelj bila jedna od utjecajnijih na području današnjeg Darfura. Kada joj je bilo sedam godina oteli su je arapski robovlasnici. U sljedećih nekoliko godina bila je preprodavana kao ropkinja pet puta. Otmica ju je psihički potresla te je zaboravila vlastito ime, stoga je prihvatila ono koje su joj dali robovlasnici – Bakhita, što u prijevodu znači „sretna“. Ljudi koji su je kupovali kao roblje bili su nemilosrdni i okrutni prema njoj. U glavnom gradu Sudana, posljednji put ju je kupio kao ropkinju talijanski konzul Callisto Legnani. On je bio drugačiji od svih dosadašnjih vlasnika, pokazao je poštovanje prema njoj. Njegov prijatelj ju je poveo u Italiju kada se vraćao kući kako bi bila dadilja njegovoj kćerki. Tamo je prvi put spoznala kršćanstvo. S obzirom da je tijekom ropstva bila prisilno preobraćena na islam, 1890. ponukana iskustvima u Institutu za katekumenizam u Veneciji, gdje je provodila mnogo vremena, odlučila je krstiti se. Uzela je ime Jozefina Margarita Afortunada. S krštenjem je počela rasti njezina ljubav prema posvećenom životu. Kada se njezin poslodavac želio odseliti htio je da i Bakhita pođe s njima. Ona je odbila i slučaj je završio na sudu koji je odlučio da se ukida njezino ropstvo te je prvi put u životu bila napokon slobodna.
Konačno je mogla odlučiti o svojoj sudbini te se 1896. pridružila sestrama u Institutu za katekumenizam. Osim tri godine koje je provela u Africi, pomažući mladim sestrama da se pripreme za misionarstvo na Crnom kontinentu, ostatak života je provela u Schiou. Tijekom 45 godina koje je provela u ovom mjestu, sestra Jozefina radila je kao vratar i bila je u stalnom kontaktu s ljudima koji su je izrazito voljeli i cijenili. Njezina poniznost, jednostavnost i osmijeh su plijenili pozornost i ljubav ljudi koji su je okruživali. Poglavarica reda ju je zamolila da napiše memoare o svom životu kako njezine patnje, ali i spoznaja ne bi nikada bile zaboravljene.
Posljednje godine svoga života bila je vrlo bolesna te se kretala tek pomoću invalidskih kolica. Međutim, to ju nije spriječilo da do zadnjeg trenutka ostane vesela i nasmijana.
Preminula je 8. veljače 1947., u mjestu Schio (blizu Vicenze) a njezino tijelo je tri dana bilo izloženo na odru dok su tisuće ljudi dolazile oprostiti se od svoje „crne majke“.
Blaženom ju je 1992. proglasio papa Ivan Pavao II., a svetom je proglašena 2000. godine.
Njezine relikvije čuvaju se u crkvi sv. Obitelji i sv. Bakhite u mjestu Schio.
Spomendan svete Jozefine Bakhite slavi se 8. veljače.
Molitva
O Bože, Oče milosrđa, koji si nam svima za sestru dao svetu Jozefinu Bakhitu, evanđeoski uzor jednostavnne vjere i djelotvorne ljubavi, ojačaj našu volju da evanđeoski vjerujemo i ljubimo. Usliši molitve svakome tko zazove njezin zagovor. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.